Contract

20.10.2016

Što se smatra radom na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇

▇▇▇▇▇ o radu omogućava da radnik u radnom odnosu poslove ne obavlja (samo) u prostorijama poslodavca već i na drugim mjestima. Takav rad se prema Zakonu o radu naziva radom na izdvojenom mjestu rada odnosno riječ ▇▇ ▇ ▇▇▇▇ koji se obavlja kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.

▇▇▇▇▇, ako radnik radi na takvim poslovima, njegov ugovor o radu, sukladno članku 17. Zakona o radu, ▇▇▇▇ osim podataka iz članka 15. stavka 1. točke 1. do 9. Zakona (podaci u uobičajenom ugovor o radu) sadržavati i dodatne podatke o:

1) radnom vremenu

2) strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac ▇▇▇▇▇ nabaviti, instalirati i održavati

3) uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u vezi s time

4) naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova

5) načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.

Poslodavci se koriste radom na izdvojenimradnim mjestima iz mnogih razloga. To može biti odluka menadžmenta zbog novih poslovnih procesa ili zbog specifičnih problema kao što su manjak prostora, želja za većom profitabilnosti i produktivnosti, ili redukcija troškova. Isto tako može biti način za rješavanje problema pronalaženja i zadržavanja visokokvalificiranih radnika ili jednostavno zbog manjeg štetnog utjecaja na okoliš neuporabom svakodnevnog prijevoza na posao. Fleksibilan ▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ može, također, biti iniciran od radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ fleksibilniji i kreativniji ▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ bez povezanosti s određenom lokacijom i čestim putovanjima.

Kao primjere rada na izdvojenom mjestu rada možemo navesti:

- rad kod kuće (primjerice pisanje i uređivanje tekstova, lektoriranje)

- rad na izdvojenom radnom mjestu/na putu (primjerice rad trgovačkih putnika, servisera, prodajnih predstavnika farmaceutskih kompanija).

U praksi se ponekad javlja dvojba smatra li se neki rad radom kod poslodavca ili radom na izdvojenom mjestu rada. U odgovoru na to pitanje pomoći ▇▇ ▇▇▇ sljedeća mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava:

1) Člankom 15. Zakona o radu (NN 149/09) propisan je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada. Prema stavku 1. navedenog članka Zakona, izdvojeno mjesto rada ▇▇ ▇▇▇▇ radnika ili drugi ▇▇▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇ nije prostor poslodavca. Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada obavezno ▇▇▇▇, uz uglavke iz članka 13. stavka 1. podstavka 1. do 9. Zakona, sadržavati i dodatne

uglavke propisane podstavcima 1. do 6. stavka 1. navedenog članka, koji proizlaze iz atipičnog oblika rada i uvjeta toga rada.

Iz cjeline odredaba članka 15. Zakona, moglo bi se zaključiti da se one odnose na rad koji se obavlja u prostoru kao stalnom mjestu rada u kojem je organiziran proces rada, a na što upućuju osobito odredbe točke 3. i 4. stavka 1. toga članka o instaliranju i održavanju strojeva, alata i opreme poslodavca i radnika potrebnih za obavljanje poslova, kao i odredbe stavka 3. i 5. članka 15. o visini plaće (ne može biti manja od plaće radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ na istim ili sličnim poslovima u prostorijama poslodavca) i osiguravanju sigurnih uvjeta rada radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ na izdvojenom mjestu rada.

Uzimajući u obzir odredbu članka 13. Zakona, kojom su propisani bitni uglavci ugovora o radu, te činjenicu da se rad može obavljati u stalnom ili glavnom mjestu, ali i u različitim mjestima, mišljenja smo da se u slučaju u kojem temeljem ugovora o poslovnoj suradnji poslodavca radnici posao obavljaju izvan sjedišta poslodavca, ne radi o radu na izdvojenom mjestu rada, već o obavljanju rada na različitim mjestima, u kojem bi slučaju ugovor takvog radnika morao sadržavati uglavak iz kojeg je vidljivo da se rad obavlja na različitim mjestima (članak 13. stavak 1. podst. 2. Zakona). - Mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprava za rad i tržište rada, Službeno, Zagreb, 14. ožujka 2011.

2) Iz odredbe članka 15. Zakona o ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ propisuje obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada proizlazi da je rad na izdvojenom mjestu rada rad kod kuće ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca. Stoga smo mišljenja da pri ocjeni radi li ▇▇ ▇ ▇▇▇▇ na izdvojenom mjestu rada nije odlučno sjedište poslodavca odnosno prebivalište radnika, već upravo ▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇▇▇ koji ujedno nije prostor poslodavca. Stoga bi se s radnikom ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ kod kuće ili radi u prostoru koji nije ujedno i prostor poslodavca trebao sklopiti ugovor s obveznim sadržajem na način kako to propisuje Zakon. - Mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, KLASA: 110-01/11-01/305, URBROJ: ▇▇▇-▇▇-▇▇-▇▇/1-11-2, od 16. rujna 2011.

Napominjemo da je to Ministarstvo dalo mišljenje i o uvjetima rada radnika na izdvojenom mjestu rada:

3) Zakon o ▇▇▇▇ ▇▇▇ opći izvor radnog prava predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa, odnosno obavljanja rada izvan radnih prostorija poslodavca, a što se može odnositi i na rad na izdvojenom mjestu izvan države registracije poslodavca. Konkretno, članak 17. uređuje oblik i bitne sastojke ugovora o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca koji je pravna osoba. On obuhvaća, osim obveznih sastojaka (redovitog) ugovora o radu popisanih u članku 15. Zakona, ugovaranje radnog vremena, strojeva, alata i opreme za obavljanje poslova koje je poslodavac ▇▇▇▇▇ nabaviti, instalirati i održavati, uporabu vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknade troškova u vezi s time, naknade drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova, način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju takvog ugovora ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Također, propisana je obveza poslodavaca da radniku osigura sigurne uvjete rada, a radnik ▇▇ ▇▇▇▇▇ pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima. - Mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, od 3. rujna 2015.

4.11.2015

Rad na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇

▇▇▇▇▇ o radu (NN br. 93/14) kao opći izvor radnog prava predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa odnosno obavljanja rada izvan radnih prostorija poslodavca, a što se može odnositi i na rad na izdvojenom mjestu izvan države registracije poslodavca. Konkretno, članak 17. uređuje oblik i

bitne sastojke ugovora o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca koji je pravna osoba.

Predmetno obuhvaća osim obveznih sastojaka (redovitog) ugovora o radu popisanih u članku 15. Zakona o radu, ugovaranje radnog vremena, strojeva, alata i opreme za obavljanje poslova koje je poslodavac ▇▇▇▇▇ nabaviti, instalirati i održavati, uporabu vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknade troškova u vezi s time, naknade drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova, način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. ▇▇▇▇▇▇ ističemo da količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju takvog ugovora ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Također, propisana je obveza poslodavaca da radniku osigura sigurne uvjete rada, a radnik ▇▇ ▇▇▇▇▇ pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima.

Što ▇▇ ▇▇▇▇ plaće radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇, ▇▇▇ ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Također, odredbe Zakona o radu o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci, primjenjuju se i na ugovor koji se obavlja na izdvojenom mjestu rada ako to nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Što ▇▇ ▇▇▇▇ evidencije radnog vremena u slučaju rada na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇ naglasiti da je člankom 10. i 11. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 32/15 i 97/15) na nov način regulirano vođenje evidencije o radnom vremenu radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ na izdvojenom mjestu rada. ▇▇▇▇▇, ako nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, poslodavac ▇▇ ▇▇▇▇▇ voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i za radnike s kojima ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova na izdvojenom mjestu rada. Evidenciju poslodavac može voditi na način da zaduži radnika za redovito vođenje i dostavljanje te evidencije, ▇▇▇▇ ▇▇ poslodavac obvezan kontrolirati. Ostaje pitanje u kojim rokovima izdvojeni radnik vodi i dostavlja evidenciju. Čini se da bi se i na njega odnosili isti rokovi propisani Pravilnikom koji se odnose i na poslodavca, budući da je poslodavac na radnika prenio obvezu vođenja evidencije o radnom vremenu. Tu bi evidenciju radnik trebao dostaviti poslodavcu pravodobno kako bi poslodavac mogao na temelju nje obračunati i isplatiti plaću za prethodni mjesec do dospijeća.

Međutim, ako poslodavac ne zaduži radnika da ▇▇▇ vodi evidenciju, poslodavac ▇▇ ▇▇▇▇▇ za radnike koji poslove obavljaju na izdvojenom mjestu rada voditi evidenciju o radnom vremenu, koja (▇▇▇▇▇, bez obzira vodi ▇▇ ▇▇ poslodavac ili radnik) ▇▇▇▇ sadržavati najmanje sljedeće podatke:

1) ime i prezime radnika,

2) datum u mjesecu,

3) ukupno dnevno radno vrijeme,

4) vrijeme terenskog rada,

5) vrijeme pripravnosti,

6) vrijeme nenazočnosti na poslu:

– vrijeme korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),

– neradni dani i blagdani utvrđeni posebnim propisom,

– vrijeme spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,

– vrijeme rodiljnih, roditeljskih dopusta, mirovanja radnog odnosa ili korištenja drugih prava u skladu s posebnim propisom,

– vrijeme plaćenih dopusta,

– vrijeme neplaćenih dopusta.

1.4.2015

Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada – fleksibilno vrijeme i mjesto rada radnika

Unatoč višestrukoj koristi (i) za poslodavce, ovaj radnopravni institut nije u širokoj primjeni iako ▇▇ ▇ ▇▇▇▇ zakonodavstvo uveden ▇▇▇ Novelom Zakona o radu iz 2003. Aktualnim Zakonom o radu poslodavcima je dodatno olakšano sklapanje ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada, kako u odnosu na tu Novelu, tako i u odnosu na prijašnji Zakon o radu.

Među ostalim, i zbog različitih uobičajenih „recesijskih“ ograničenja kod korištenja poslovnih prostora (najčešće ograničenja u veličini poslovnih prostora potrebnih za redovan rad), svakako treba uputiti na korištenje radnopravnog instituta – ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada. Naime, u slučaju nepredviđenog povećanja poslova tvrtke u istim prostornim i radnim kapacitetima, kao alternativni način za nesmetano funkcioniranje i rad radnika odnosno pravodobnu i kvalitetnu realizaciju određenih, bitnih poslovnih projekata poslodavca i u takvim uvjetima, vrlo korisno može biti sklapanje ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada s pojedinim radnicima i svojevrsno korištenje prostora zaposlenika za rad (za one vrste poslova kod kojih je to moguće), a sve to uz, za radnika prihvatljivije, fleksibilno radno vrijeme.

Prema odredbama članka 17. Zakona o radu, fleksibilno radno vrijeme jest zapravo radno vrijeme koje se primjenjuje kod rada na izdvojenim mjestima rada. Pod pojmom izdvojenih mjesta rada prvenstveno se smatra rad radnika kod vlastite kuće (što najčešće i jest slučaj u praksi ako je ugovorom o radu ustanovljeno radno vrijeme prema ovoj odredbi), a tek potom i rad u svim drugim prostorima koji nisu prostori poslodavca.

▇▇▇▇▇, ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada poslodavac sklapa u skladu s odredbama članka 17. Zakona o ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ u stavku 1. taksativno propisuje dodatne obvezne uglavke koje on ▇▇▇▇ sadržavati:

- o radnom vremenu

- o strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac ▇▇▇▇▇ nabaviti, instalirati i održavati

- o upotrebi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika u radnikovu prostoru, te naknadi troškova u vezi s time

- o naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova

- o načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ izvan prostora poslodavca.

Navedeni obvezni uglavci ugovora o radu radnika na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇ su manje detaljni, a time i za poslodavce manje rigorozni od odredbi članka 15. prijašnjeg Zakona o ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ je propisivao da ugovor o radu na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ sadržavati obvezne uglavke o dnevnoj, tjednoj i/ili mjesečnoj obvezi nazočnosti radnika na mjestu rada, načinu nadzora obveze prisutnosti i kvalitete rada radnika, načinu radnikove upotrebe vlastitog prostora za rad i sredstava za rad instaliranih u radnikovu prostoru ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ poslodavca, korištenju eventualno vlastitih sredstava rada, te naknadi troškova radniku zbog toga korištenja, načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ izvan prostora poslodavca, naknadi ostalih troškova vezanih za takav rad. Vjerojatno zbog poticanja korištenja tog radnopravnog instituta, zakonodavac je važećim Zakonom o radu poslodavcima olakšao sklapanje ove vrste ugovora o radu.

Obavljanje poslova na izdvojenom mjestu rada i organizacija radnog vremena

Članak 17. Zakona o radu u stavku 7. propisuje da količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada, ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor (potonji se često zloupotrebljava kod takve organizacije radnog vremena). Naime, iako se najčešće radi o radu radnika u vlastitom domu, njegov rad normativno je izjednačen s radom radnika u prostorijama poslodavca, te se u ▇▇▇ smislu poslodavac i radnik moraju ponašati prilikom realizacije međusobnih ugovornih obveza. Važno je naglasiti da sukladno odredbi članka 17. stavak 3. Zakona o radu, plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor o obavljanju poslova kod kuće ne smije biti manja od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.

Međutim, za razliku od radnika ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ u prostorijama poslodavca, radnik ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ kod kuće, čak i u ▇▇▇▇▇ fleksibilnom radnom vremenu, samostalno određuje organizaciju samog „korištenja“ dnevnog ili tjednog ugovorenog radnog vremena, te također svojevoljno, od ▇▇▇▇ do ▇▇▇▇ određuje i ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ za obavljanje poslova preuzetih ugovorom o radu. Tako, primjerice, radnik kod takvog oblika organizacije punog radnog vremena može odraditi tri ▇▇▇▇ u tjednu po 11 sati, četvrti ▇▇▇ 4 sata, a ▇▇▇▇ ▇▇▇ 3 radna sata, zatim ▇▇▇ određuje koji će ▇▇▇ obavljati poslove dopodne, a koji popodne i slično. Naravno, radnik ne može zloupotrebljavati takvu organizaciju rada, te ▇▇ ▇▇▇▇ pridržavati ugovora o radu i odredbi o ugovorenoj obveznoj prisutnosti na mjestu rada odnosno u prostoru poslodavca radi nadzora rada, a kod takve fleksibilne organizacije radnog vremena posebno ▇▇ ▇▇▇▇▇ kvaliteta obavljenog rada ▇▇ ▇▇▇▇▇▇ radnika uz primjenu adekvatnih mjera zaštite na radu.

Zbog prethodno navedenog, na takav radni odnos teško se doslovno mogu primjenjivati normativne odredbe o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, noćnom radu i stanci, premda je to omogućeno u članku 17. stavak 6. Zakona o radu.

Zaštita na radu kod obavljanja poslova na izdvojenom mjestu ▇▇▇▇

▇▇▇▇▇ prijašnjem Zakonu o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), poslodavac je o svakom sklopljenom ugovoru o ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ uređuje fleksibilan način organizacije radnog vremena, odnosno rad u prostorijama izvan prostora poslodavca, bio ▇▇▇▇▇ o tome u roku 15 ▇▇▇▇ obavijestiti tijelo državne uprave nadležno za inspekciju rada (članak 15. stavak 6.). Međutim, članak 17. važećeg Zakona o radu to više ne predviđa, ▇▇▇▇ ▇▇ bitno olakšano sklapanje takvih ugovora o radu.

Novi Zakon o radu i nadalje propisuje da radnik u vlastitom domu ne smije obavljati poslove koje bi ugrožavale njegovo zdravlje i sigurnost na radu, odnosno poslodavac ne smije sklopiti s radnikom ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada ako se radi o poslovima iz članka 64. stavak 1. Zakona o radu (poslovi na kojima i uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja) – članak 17. stavak 4. Zakona o radu. U ▇▇▇ smislu poslodavac ▇▇ ▇▇▇▇▇ osigurati, bez obzira na izdvojenost prostora rada, sigurne uvjete za obavljanje poslova dogovorenih ugovorom o radu (članak 17. stavak 5. Zakona o radu).

(Ne)primjenjivanje normativnih odredbi o sklapanju ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada

Unatoč višestrukoj korisnosti ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada (i) za poslodavce, posebice kod poslova kod kojih nije važan način i tijek ▇▇▇▇ ▇▇▇▇ radnik obavlja već kvaliteta konačno obavljenog posla, taj radnopravni institut do danas nije u širokoj primjeni.

Odredbama članaka 15., 43., 46., i 47. prijašnjeg Zakona o radu, koje su prvi puta jasnije uredile institut ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada i općenito fleksibilnost organizacije i trajanja radnog vremena, postignut je određeni stupanj usklađenosti s Direktivom 2003/88/EZ o određenim oblicima organizacije radnog vremena. Dodatna fleksibilnost rada uvedena je normativnim proširenjem predmetne radnopravne materije (među ostalim i novim institutom dopunskog rada radnika), ali i dodatnim olakšavanjem mogućnosti sklapanja ugovora o radu na izdvojenom mjestu

rada i fleksibilne organizacije trajanja radnog vremena kako to predviđaju članci 17., 61., 62., 66. i

67. važećeg Zakona o radu.

▇▇▇▇▇▇ ▇▇▇▇▇, mag. iur.